Nada Kokotovic - Biografie

ist in Kroatien geboren und studierte Klassisches und Modernes Ballett, Film- und Theaterregie sowie Philosophie in Zagreb. Die junge Künstlerin wuchs in dem kulturell vielfältigen, weltoffenen und künstlerisch experimentierfreudigen Jugoslawien heran und arbeitete als Tänzerin und Choreographin mit namhaften modernen Komponisten (Maderna, Stockhausen, Kelemen) und Regisseuren (Spaic, Paro, Radojevic, Violic, Jovanovic) zusammen. Talentiert und ambitioniert, erhielt sie Ende der 70er Jahre ein zweijähriges IREX- und Ford-Stipendium in den USA, wo sie mit George Balanchine am NY City Ballet arbeitete und am Off Off Broadway wie an der New York State Opera inszenierte. Nach ihrem USA-Aufenthalt führte sie an verschiedenen jugoslawischen Bühnen das "Choreodrama" als neue theatralische Form ein und realisierte seither über hundert Produktionen. Mit Ljubisa Ristic gründete Sie das multiethnische, multilinguale Theater-Projekt KPGT, mit Tourneen durch Jugoslavien, Mexico, USA, Australien und Europa. Der Krieg in Jugoslawien und der politische Zerfall ihrer Heimat zwang die überzeugte Weltbürgerin zum jähen Abbruch ihrer Karriere in diesem Sprach- und Kulturraum. 1992 emigrierte Nada Kokotovic nach Deutschland. Trotz des schmerzlichen Verlusts von Sprache, langjährigen Freunden und Kollegen blieb ihre Schaffenskraft ungebrochen.
Als freie Regisseurin und Choreographin brachte sie eigene Produktionen heraus und gründete zusammen mit ihrem künstlerischen Partner und Lebensgefährten Nedjo Osman 1996 das Theater TKO (Theater Kokotovic Osman) in Köln. Ausserdem war und ist sie als Gastregisseurin an verschiedenen Bühnen engagiert (u.a. Landestheater Tübingen, Saarländisches Staatstheater Saarbrücken, Tanzforum Köln, Oper Stuttgart, Stadttheater und Rathausoper Konstanz, Sommer Theater Überlingen, Mainfranken Theater Würzburg, Schloßtheater Moers).

Biography

Nada Kokotović was born in Croatia, and she studied classical and modern ballet, film and theatre directing and philosophy in Zagreb. Growing up in a culturally diverse, cosmopolitan and artistically experimental Yugoslavia, as a young dancer and choreographer, she was given the opportunity to work with renowned contemporary composers (Bruno Maderna, Karlheinz Stockhausen, Milko Kelemen) and directors. He spent five years at the Accademia Musicale Chigiana in the class of Clotilde and Alexandre Sakharoff. She was a member of the HNK Ballet in Zagreb, a member of KASP (Chamber Ensemble of Free Dance, Zagreb). Talented and ambitious, in the late ’70s, she received a two-year IREX and Ford scholarship in the United States, where she worked with George Balanchine at the New York City Ballet. She staged productions off-Broadway as well as at the New York City Opera (Alice Tuly Hall).

After her stay in the USA, she introduced choreodrama into the Yugoslav cultural space as a new theatrical form and has since made more than a hundred productions. Together with Ljubiša Ristić, she founded the multiethnic, multicultural, multilingual theatre project KPGT. They toured Yugoslavia, Mexico, the USA, Australia and Europe. The war in Yugoslavia and the political disintegration of the homeland forced her, as a cosmopolitan by conviction, to abruptly terminate her career in this region. In 1992, Nada Kokotović emigrated to Germany.

Despite the loss of her language, longtime friends and colleagues, her creative power did not wane. As a freelance director and choreographer, she has been realizing her own productions, and together with her artistic and life partner Neđo Osman, they co-founded the TKO Theatre (Theatre Kokotović / Osman) in 1996 in Cologne, where, among other things, they worked on a series of plays “Postwar Dramaturgy” based on the works of Dubravka Ugrešić, Slavenka Drakulić, Biljana Srbljanović, Goran Stefanovski…

So far, Nada Kokotović has done 78 performances in Germany. She has performed and worked in many theatres: State Theatre in Tübingen, Saarland State Theatre in Saarbrücken, Dance Forum in Cologne, Stuttgart State Opera, City Theatre and the Constance Opera, Summer Theatre Überlingen, Mainfranken Theatere Würzburg, Castle Theatre Moers, Komissarzhevskaya Theatre in St. Petersburg (Russia), Theatre in Kaiserslautern, Theater Rigiblick in Zurich (Switzerland), CZKD Belgrade, National Theatre Bitola (North Macedonia), Croatian National Theatre Ivan pl. Zajc in Rijeka (Croatia)…

Unfortunately, after 2000, grounds for her arrival and professional engagement in Serbia have been sporadic and rare.

Rođena je u Hrvatskoj, studirala je klasični i moderni balet, film i kazališnu režiju te filozofiju u Zagrebu. Kao mlada umjetnica, odrastala u kulturno raznolikoj, kozmopolitskoj i umjetnički eksperimentalnoj Jugoslaviji, radila je kao plesačica i koreografkinja s renomiranim suvremenim skladateljima (Maderna, Stockhausen, Kelemen) i redateljima. Pet ljeta boravi na Accademia Musicale Chigiana u klasi Clotilde i Alexandre Sakharoff, članica Baleta Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, članica KASP (Komorni ansambl slobodnog plesa, Zagreb). Talentirana i ambiciozna, dobila je krajem 70-tih godina dvogodišnju IREX- i Ford stipendiju u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je radila s Georgeom Balanchineom u NY City Balletu, na Off- Off Broadwayu kao i u New York State Operi. Nakon boravka u SAD-u uvela je u jugoslavenski kulturni prostor “koreodramu”, kao novi kazališni oblik i od tada napravila više od stotinu produkcija širom Jugoslavije. Zajedno s Ljubišom Ristićem osniva multietnički, multikulturni, višejezični teatarski projekt KPGT. Gostuju po Jugoslaviji, Meksiku, SAD, Australiji i Europi. Rat i politička dezintegracija domovine prisilila ju je kao uvjerenog globalnog građanina, da naglo prekine karijeru u vlastitom jeziku i kulturi. 1992. odlazi u Njemačku. Unatoč gubitku jezika, dugogodišnjih prijatelja i kolega, njena kreativna snaga ostala je netaknutom.

Kao slobodni redatelj i koreograf ostvaruje vlastite produkcije i suosnivač je, zajedno s  umjetničkim i životnim partnerom Neđom Osmanom, 1996. godine Teatra TKO (Teatar Kokotović / Osman) u Kölnu. Osim toga, svih ovih godina je gost redatelj i kreograf u raznim teatrima: uključujući i Državni teatar  u Tübingenu, Saarlandski državni teatar u Saarbrückenu, Tanz  Forum Köln, Opera Stuttgart,  Gradski teatar u Konstanzi i Opera Konstanz, ljetni Teatar Überlingen, Gradski teatar u Würzburgu, CZKD Beograd, Gradski teatar Schloß Moers, Teatar Komissarzewskaja u St. Petersburgu, Nacionalni teatar  Bitola, Makedonija, Gradski teatar u Kaiserslauternu, Opera Projekt Teatar Rigiblick Zürich, Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka.

KOREODRAMA

Nada Kokotović režiser i koreograf | KPGT Uncategorized (kpgtyu.com)

Nade Kokotović umetnica i stvoritelj zanra KOREODRAMA , kojeg je unela prva u   Ex-Jugoslovenske  prostore.

Nada Kokotović se, u svojoj igračkoj karijeri, bavila klasičnim i modernim plesnim izrazom, ona je balerina i igračica, koreografkinja i rediteljka. Mladalačke godine provedene na školovanju u Italiji kod bračnog para Saharov, u savremenoj grupi Milane Broš (Komorni ansambl slobodnog plesa KASP) , u Americi kod čuvenog Žorža Balanšina, na studijama filozofije i režije u Zagrebu, kao i različiti uticaji zemalja i kultura u kojima je boravila i koje je upoznala doprineli su formiranju jedinstvene umetničke ličnosti koja će razjedinjene dimenzije kako u društvu, tako u pozorištu (kao što su balet, moderna igra i gluma) spajati, te celokupan život posvetiti žanru koji je sinkretički, tj. objedinjuje:
muziku, pokret, igru, glumu i govor. U njenom stvaralačkom koreodramskom
radu ne može se odvojiti koreografija od režije, jer je vlastite koreografije postavljala kao visoko obrazovana rediteljka, a s druge strane uvek je literarni ili dramski tekst činio predložak za koreodrame u kojima su podjednako uzimali učešće i glumci/glumice i igrači/igračice. „Široko obrazovana u svim vidovima umetničke igre Nada Kokotović je kao igračica i docnije koreograf sa uspehom radila u mnogim teatrima prethodne Jugoslavije, postavljala je igračka dela na muziku naših istaknutih savremenih kompozitora, utičući izuzetno angažovano na razvoj modernog smera igre na ovim prostorima. Režije u SAD (Brodvej, NY State Opera), rad sa velikim koreografom Balanšinom i drugima pretočila je u našoj sredini u koreodrame u KPGT, Godo festu i drugima“

U mnogim novinskim napisima, kritikama, intervjuima susrećemo se sa imenom Nade Kokotović kao umetnice koja je u naše prostore prva unela koreodramu, pa i samu sebe imenuje stvoriteljkom koreodrame kao žanra, pozivajući se na to da ranije nije bio viđen niti prisutan, promovisan, aktuelan, takav pozorišni  izraz kod nas. Donekle, takvo mišljenje je rezultat nesusretanja sa radom prethodnica, a s druge strane ono prirodno proizilazi iz permanentnog, kontinuiranog i  izuzetno značajnog angažmana Nade Kokotović na tom polju, njenog obimnog koreodramskog opusa i pruža intimno, lično uverenje u pionirsko delovanje. Nada Kokotović koreodramu smešta u 17. vek, što je vreme stvaranja i postepenog razvoja baletske umetnosti. U različitim prilikama i povodima o koreodrami kaže sledeće:

„Koreodrama je moja izmišljotina, izmišljotina počevši od upotrebe termina koji verbalno i praktično označuje vrstu teatra o kojem je riječ. Koreodrama kao specifičan teatarski fenomen nudila  joj je široke mogućnosti i prostore za istraživanje dramske reči, a čemu je već na  početku karijere Nada Kokotović instinktivno težila. Ono što je jasno uočljivo kada je Nada Kokotović u pitanju jeste da koreodramsko pozorište kao osobeni žanr stvara svesno i ciljano, kao svoje izrazito umetničko opredeljenje

Prva predstava koju Nada Kokotović potpisuje kao koreografkinja koreodrame i koreorežiserka, ali koju i imenuje terminom koreodrama premijerno je izvedena 1. aprila 1978. godine; dakle, dve godine kasnije od Logora Smiljane Mandukić. To je bila Toska koju je (uz njenu koreorežiju) režirao Ljubiša Ristić u Celju i u Zagrebu, a rađena je u ITD teatru i u saradnji sa Slovenskim ljudskim gledališčem iz Celja. Nada Kokotović, levičarka po ideološkomopredeljenju životno značajnu saradnju sa rediteljem, Ljubišom Ristićem, opisuje kao prirodni nastavak vlastitog profesionalnog puta. Međutim, i pre tog značajnog privatnog i profesionalnog susreta uspešno je stvarala za dramske predstave i imala iskustvo kreacije scenskog pokreta i rada sa glumcima.

Uočava se da kroz jedinstveni koreodramski pozorišni rad Nada Kokotović ostvaruje težnje, put ka osvajanju nacionalne tolerancije, kolektivizma, zajedničke stvaralačke energije koja okuplja i povezuje ljude koje ne razdvaja  geografsko poreklo. Takvu vrstu pozorišnog aktivizma nije nikad napustila, ni po odlasku iz zemlje. Kao neko ko je rođen iz mešovitog braka za nju je nacionalna tolerancija prirodna, reklo bi se genetski usađena u biće. U ideji i za ideju multijezičnosti i multikulturalnosti kontinuirano i nadahnuto stvara.
Nomadski slobodno živi. Kako je živela u ex Jugoslaviji, tako nastavlja kasnije u Nemačkoj, idući od grada do grada, od jedne pozorišne kuće do druge. Reći će:

„Gde god na ovom svetu imam mogućnost da se bavim pozorištem tamo sam ja i tamo je moj život“. Iako stvara u Nemačkoj, zemlji gde se koreodrama uspostavlja paradigmatski ‐ oseća se nostalgija za vremenima i multinacionalnim prostorom ex Jugoslavije, u kojoj je izrazito produktivno radila i izgrađivala, unapređivala koreodramski pravac.

Aleksandar Milosavljević u tekstu „Pokret za sva vremena“ promišljajući autorkin feminizam uočava značajnu prisutnost i analizu ženskih ličnosti u predstavama Nade Kokotović, odnosno da se u centru pažnje nalaze nesretne junakinje i da se najčešće prikazuje njihov stradalnički položaj u muškom svetu.

Nada Kokotović svojim stvaralaštvom pripada mapi sveta, a s druge strane biva ukinuta u sredini iz koje je potekla i u koju je sebe uložila bogatim stvaralaštvom i angažmanom. Tome su, svakako, doprinele, nesretne i smutne okolnosti tokom devedesetih godina prošlog veka na prostorima ex Jugoslavije.

Kratki dio interviju koja je priredila

dr Vera Obradović Ljubinković

Koreodrama u S rb ij i u 20. i 21. v ek u : rodn a perspektiva